Seminar šutnje, posta i molitve

Zašto seminar šutnje, posta i molitve?

Seminar šutnje, posta i molitve je kršćanski tečaj u trajanju od šest dana koji se održava u osami Svetišta Majke Božje Goričke kod Baške na otoku Krku. Prirodni okoliš, smještaj na brdu s prekrasnim pogledom na bašćansku dolinu, okolne planine, more i Velebit, s mogućnošću šetnje u borovoj šumi, pogoduje uranjanju u vlastitu nutrinu metodama šutnje, posta i molitve srca. Te su prastare metode prisutne i u drugim svjetskim religijama, te u židovstvu i kršćanstvu.

Cilj svake kršćanske vježbe jest porast u ljubavi prema Bogu ocu, po Isusu u Duhu Svetome i prema svojim bližnjima, na temelju zdrave ljubavi prema sebi samima. Kršćanska egzistencija, život u Duhu Svetomu po vjeri, nadi i ljubavi, događa se sudjelovanjem naše slobodne volje s darom milosti vjere koja se rađa i razvija u čovjekovom srcu i životu slušanjem, prijemom i prebiranjem u nutrini Riječi Božje.

Riječ Božja, da bi urodila plodom u našem životu treba, poput sjemena, pasti na tlo, umrijeti i proklijati. Zato su potrebni uvjeti rahlosti zemlje, voda i Sunce… Zemlja je čovjekovo srce, voda je Duh, Sunce je Isus…

Šutnja

Šutnji pogoduje fizička osama, ali još je važnije postići unutrašnju osamu srca, koja je preduvjet za slušanje i (od)govor. Do prave komunikacije dolazi se dobrim slušanjem i odgovarajućim odgovorom. Do prave komunikacije dolazi se dobrim slušanjem i odgovarajućim odgovorom. Prava komunikacija je umijeće ljubavi koja se odvija u slobodi od unutarnjih uvjetovanja i ropstava monologa u našim mislima i osjećajima koji uznemiruju… Današnjem otuđenom čovjeku koji često živi u strci, buci i rastresenosti dobro će doći ovakve vježbe… Bog nas poznaje prije nego mi sami sebe. On je iz misterija svoje šutnje prvi nad nama progovorio riječ stvarateljske ljubavi. Teško je duši kojoj se čini da Bog šuti; nekada je to izazov na uranjanje u misteriji Njegove prisutnosti, nekad Njegove srdžbe kojom u svojoj ljubavi želi dublje privući k sebi odlutalog čovjeka; nekada je to izričaj Njegove strpljivosti…

Postoji „vrijeme šutnje i vrijeme govorenje“ (Prop 3, 7). To životno pravilo može se shvatiti više ili manje duboko. Kako prolaze dani, šutnja može značiti neodlučnost, odobravanje, zbunjenost, strah. Čovjek pokazuje svoju slobodu kad sustegne jezik da bi izbjegao prijestup, osobito usred brbljanja i nerazumnih sudova…

Šutnja pred Bogom može biti izraz srama zbog grijeha ili pouzdanja u spas. Šutnja može biti i znak ponizna čovjekova klanjanja pred Bogom… Kod Isusa šutnja pred nepravednim sucem i sudom značila je da on svoju stvar potpuno stavlja u Božje ruke.

Neke šutnje su ubitačne, neke su pažljivo slušanje, a neke jači govor i od riječi…

Biblija će reći da su „smrt i život u vlasti jezika“ (Izr 18, 21). Jezikom „blagoslivljamo Boga, a njime i proklinjemo ljude“ (Jak 1, 26).

Usne su na službu srcu, dobru ili opaku (Izr 10, 32). One otkrivaju kakvoću srca: dvoličnost ili istinu. Isus će ponoviti Božju opomenu po proroku: „Ovaj me narod usnama časti, a srce  mu je daleko od mene!“ (Mt 15, 8).

Šutnja može biti izričaj disciplinirane ljubavi: „Na usta mi, Bože,stražu postavi, i stražare na vrata usana mojih!“ (Ps 141,3).

Biblijski govor ne gleda u ljudskoj riječi samo prazan zvuk, puko sredstvo ljudskog govora: riječ je izraz osobe, njezina dinamizma i njegove djelotvornosti…

Cilj šutnje je doći do riječi pohvale Bogu po Kristu, po kojemu „uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje hvalom slave njegovo ime“ (Heb 13, 15).

Post

Tri su vrste posta: religiozni, terapijski i kozmetički. Biblija daje postu veliku važnost, naravno uz ljubav prema bližnjemu – milostinju, i molitvu. Smisao biblijskoga posta jest izričaj čovjekove poniznosti, ovisnosti o Bogu, nade i ljubavi koje pročišćava motive. Čovjek je duša i tijelo. Duši su potrebi čini i stavovi tijela. Post nije neki trapljenički podvig; nije mu svrha postići neko egzaltirano duševno ili religiozno stanje. Hrana je Božji dar, a uzdržavanje od nje, izričaj dubljeg poniranja u svijest ovisnosti o darovima Božjim i zahvalnosti za njih… u stavu potpunog prepuštanja: prije teške zadaće, u molitvi za oprost grijeha, za postignuće ozdravljenja, u slučajevima žalosti… Biblijski i kršćanski post je dakle sveobuhvatan: i vjerski motiviran, terapijski ali i estetski u cjelokupnom smislu riječi (prvenstveno unutrašnje ljepote koja se odražava tjelesno i zrcali Dobrotu i Istinu…).

Postiti može pojedinac, ali i cijela zajednica u narodnim nevoljama.

Ususa je Duh Sveti odveo u pustinju i uveo u post zato da on svoje mesijansko poslanje započne činom prepuštanja Ocu punim pouzdana. Isus naglašava potrebu nenavezanosti na bogatstvo, potrebu dragovoljnog suzdržavanja a nadasve odricanja od samoga sebe… Na prigovor Isusu da njegovi učenici ne poste, on odgovara „da ne mogu svatovi postiti dok je zaručnik s njima. Kada im se ugrabi zaručnik, tada će postiti“ (Mk 2, 19ss). Pravi, dakle, post jest post vjere, biti lišen gledanja Ljubljenoga i stalno ga tražiti. U očekivanju da nam se vrati Zaručnik, post pokore ima svoje mjesto u djelovanju Crkve…

Opasnosti posta jesu formalizam, oholost i hvalisanje, s nakanom „da ljudi vide“. Post mora biti neupadan, skriven u ljubavi Božjoj, koja se odražava u ljubavi prema bližnjemu. Tako čist i ponizan post izraz je nade u Boga koji otvara srce unutarnjoj pravednosti, koja je djelo Oca što vidi i djeluje u tajnosti (Mt, 6, 17ss). Apostoli poste, sveti Pavao posti; time pokazuje potpunu otvorenost prvenstvu djelovanja milosti u njihovu životu i djelovanju…

Post o kruhu i vodi na našem seminaru želi nas uvesti u tajnu hrane i pića, osobiti tajnu kruha koji nastaje procesom sijanja pšenice, njegovog umiranja i klijanja, samljevenosti i pečenja, da bi postao osnovnom hranom. A to je proces ljubavi… Isus je ta ljubav, zato nam je ostavio i darovao u hrani, Kruhu života, euharistiji…

Cilj kršćanskog posta o kruhu i vodi jest doći do euharistijske gladi i čežnje da se nasitimo Riječju koja je postala Tijelo – Kruh, hrana našoj potrebi za ljubavlju, i ljubavi našoj prema potrebnima ljubavi…

Iz gornjih razmišljanja nije nam teško zaključiti da je evanđeoska i kršćanska molitva zapravo komunikacija s Bogom na razini iskrena i čista srca, ne u banalno sentimentalnom smislu, već razgovor s Bogom, uzdignuće uma i srca Bogu, iz nutrine, cjelovito, svim snagama, umom i srcem… Molitveni stav, osjećaj srca, molitvena riječ koji se izražavaju i tjelesno, proizlaze iz očišćena srca šutnjom, slušanjem i odricanjem sebe kroz čin uzdržljivosti, da